22. 09. 2010.

Brzo i učinkovito provedeno restrukturiranje u današnjim se uvjetima nameće kao ključni čimbenik opstanka velikog broja poduzeća u gotovo svim industrijama. Velika brzina i snažan intenzitet promjena koje se događaju u okruženju svakodnevno nameću nove izazove za menadžment poduzeća koji u takvim uvjetima, brzo i učinkovito mora donositi vrlo odgovorne i nepopularne odluke. Poduzeća, čiji menadžment u pravo vrijeme ne donese odgovarajuće odluke, vrlo se brzo susreću s krizom likvidnosti, krizom solventnosti, blokadama računa te, u konačnici, s pokretanjem stečajnog postupka i likvidacijom. U svakoj od navedenih kriznih situacija s kojima se sve veći broj poduzeća svakodnevno susreće, adekvatno provedene mjere restrukturiranja mogu predstavljati put prema izlasku iz krize poslovanja, odnosno put prema daljnjem rastu i razvoju poslovanja u novonastalim okolnostima.

Prilikom oblikovanja i provođenja mjera restrukturiranja, u pravilu se sukobljavaju interesi nekoliko  ključnih skupina, odnosno interesi vjerovnika, menadžmenta poduzeća, vlasnika poduzeća, zaposlenika te kupaca i šire javnosti. Navedene interesne skupine svojim zahtjevima i očekivanjima izrazito suprotstavljene te je u takvim uvjetima vrlo teško oblikovati mjere restrukturiranja, a njihovo provođenje nerijetko se čini i nemogućim. U takvim okolnostima, od ključnog značenja može biti angažiranje treće (nezavisne) strane koja posjeduje znanja i iskustva potrebna za realno utvrđivanje trenutnog stanja i oblikovanje nužnih mjera restrukturiranja, bez obzira na utjecaje pojedinih interesnih skupina. Poželjno je također da treća strana preuzme i odgovornost za implementaciju definiranih programa i mjera, odnosno odgovornost za ostvarivanje predviđenih učinaka.

U realnim situacijama, cjelokupan proces restrukturiranja potrebno je sagledati kroz nekoliko ključnih aspekata:

- financijska i operativna analiza postojećeg stanja
- definiranje konceptualnog plana restrukturiranja i koordinacija interesnih skupina
- detaljna razrada programa i mjera restrukturiranja te izrada financijskog modela koji omogućava precizno definiranje financijskih učinaka svake predložene mjere te
- implementacija i praćenje učinkovitosti provođenja svake pojedine mjere.

Pored navedenoga, valja naglasiti da se svaki proces restrukturiranja uzrokuje velike promjene u segmentu materijalne imovine i ljudskih resursa.

Nerijetko se događa da poduzeća tek kada zapadnu u dublju krizu likvidnosti uviđaju da u svojem vlasništvu imaju velike količine neproduktivne materijalne imovine, koja zapravo samo negativno utječe na razinu ukupne profitabilnosti, bez bilo kakvih pozitivnih učinaka na poslovanje. U današnjim uvjetima poslovanja ovaj problem poprima izrazito veliko značenje, s obzirom da utjecaj globalne recesije onemogućava komercijalizaciju nekretnina po tržišnim ili bilo kakvim uvjetima. Stoga, u procesu restrukturiranja ključnim se nameće uključivanje specijalista koji su u stanju analizirati imovinski portfelj poduzeća, realno procijeniti vrijednost i tržišnu atraktivnost pojedinih nekretnina te pružiti podršku u brzom i učinkovitom pronalasku potencijalnih investitora i strateških partnera.

Valja naglasiti da je potpuno pogrešan korak u svakom procesu restrukturiranja nepromišljeno i bezobzirno smanjenje broja zaposlenika i ukupnih troškova plaća, bez prethodno provedenih analiza utjecaja takvih poteza na poslovanje i bez uključivanja samih zaposlenika u proces donošenja odluka. U svakom poduzeću zaposlenici predstavljaju ključni čimbenik uspjeha i na takav ih je način nužno tretirati uvijek, posebice u kriznim situacijama. Bez zadovoljnih i motiviranih zaposlenika niti jedno poduzeće dugoročno ne može opstati, bez obzira na sve planove, ciljeve i mjere koje menadžment pred njih postavlja.

 
Da li vam se svidio stručni tekst?
Prijavite se za redovito primanje obavijesti iz kontrolinga, financija i menadžmenta.