22. 05. 2012.

Udobno se smjestite u stolac, ispravite se, udahnite polako brojeći do tri, zadržite dah brojeći do dva i izdahnite polako brojeći do četiri... Ponovite to (samo!) tri puta. Vjerovali ili ne, vi ste upravo, barem malo, smanjili količinu stresa u vašem organizmu! Je li to tako jednostavno?

Um, psiha/emocije i tijelo – dio su istog sustava. Našeg sustava. I budući da među njima postoje izravne (i mnoge neizravne) veze, djelovanjem na jedan dio sustava utječemo na ostale njegove dijelove. Ovo je činjenica koja se može pročitati u gotovo svakoj knjizi osobnog razvoja te većini medicinskih knjiga i članaka koji pokušavaju cjelovito opisati nastanak neke bolesti ili njezino povlačenje. No, iako to možda znamo, prečesto nam se događa da zaboravimo to iskoristiti na svoju dobrobit.

Uspješno nošenje sa stresom podrazumijeva smanjenje količine uzroka stresa, ali i intenzivnije izbacivanje nakupljenog stresa iz organizama. Otkloniti velike izvore stresa iz našeg života je jednostavan savjet, no on nam je često teško primjenjiv. U tome nam može puno pomoći spoznaja odnosno istinsko razumijevanje da mnoge stvari zapravo nisu nužnost, nego naš odabir (tzv. "moranja" i "trebanja"). Mnogi moji kolege koji su u ovo vrijeme krize ostali bez posla mogu poslužiti kao dobar primjer. Primorani situacijom, stres koji su doživljavali na poslu (mnogo češće zbog nepravednog tretmana, manjka bitnih informacija, loših odnosa ili zahtjeva da rade mimo vlastitih vrijednosti/uvjerenja nego zbog prevelike količine posla) zamijenili su vlastitim projektom ili novim poslom koji je bio više u skladu s njihovim potrebama. Te alternative postojale su i ranije, samo ih nisu vidjeli odnosno tražili. Nažalost, mnogi ljudi oko mene, koji su izgubili posao u sličnim uvjetima, mogu poslužiti kao loš primjer. Strah za vlastitu egzistenciju, nakupljeno nezadovoljstvo i unutarnju želju za samoostvarenjem i prihvaćanjem nadoknađuju onime što im je lako dostupno – hranom, alkoholom, tv programom ili prekomjernim odmaranjem. Kratkoročno se osjećaju bolje, no zapravo gomilaju novu količinu stresa.

Da bismo smanjili stres nije nužno započeti s tako velikim životnim odlukama kao što je promjena posla. Važno je upoznati sebe i prepoznati koji su to naši kapaciteti za nošenje sa stresom, koja je naša granica koju ne smijemo prijeći. I koji su to naši mali stresori (izvori stresa) – koje možda možemo lako ukloniti. Mnogi se ljudi i danas začude kada im kažem da doma nemamo TV. Meni je to sada potpuno normalna stvar. Moj muž ima dobru samodisciplinu i može planski birati što, kada i koliko gleda na televiziji. Ja sam pak svjesna da kada umorna dođem doma s posla, sjedam na kauč i "šaltam" programe, ako treba i 10 puta u krug iako "ništa nema". I zato sam donijela odluku ukloniti taj izvor stresa i priskrbiti si dodatna 2 sata dnevno. I znate što? Uopće mi ne fali. Izbacila bi još jedan da ga imam jer mi fali još 2 sata dnevno za sve što želim u danu napraviti.

Ponekada uopće nije niti moguće fizički izbaciti izvor stresa iz našeg života. Tada nam preostaje da promijenimo način na koji nešto doživljavamo. Mnogi stariji ljudi često kažu nešto poput "da mi je ova pamet, ne bi se živcirao/la oko...", dakle, s godinama su promijenili način na koji gledaju na životne događaje. Uz pomoć raznovrsnih tehnika (npr. preoukviravanje, humor) ova promjena ne treba trajati godinama.

Druga strana uspješnog upravljanja stresom jest izbacivanje nakupljenog stresa iz tijela (npr. hormona kortizola) te uvježbavanje tijela da nam javi kada je njegova količina u tijelu prevelika i da ga što brže "izbaci" van. Neke od takvih tehnika su redovita tjelovježba, vježbe imaginacije ili disanja, koje djeluju čak i ako ih radimo samo nekoliko minuta dnevno.

Zato, udahnite polako brojeći do tri, zadržite dah brojeći do dva i izdahnite polako brojeći do četiri. I nasmiješite se. I to je antistresno.

Jelena Zelenbrz Kvasnička, prof. psih.