13. 01. 2015.
Strateško planiranje

Kao uvod u temu strateškog planiranja, želio bih ispričati jednu anegdotu. Radeći kao konzultant na IPA projektu SMEPASS II, tijekom 2014. godine sudjelovao sam u intervjuiranju i evaluaciji više od 100 prijava malih i srednjih poduzetnika za dodjelu besplatnih savjetodavnih usluga. Pri tome smo u tri kruga intervjuirali poduzetnike u Osijeku, Vukovaru, Slavonskom Brodu, Požegi, Virovitici, Bjelovaru, Varaždinu, Čakovcu, Puli, Rijeci, Zadru i Splitu. Vidjeli smo, znači, i razgovarali s reprezentativnim uzorkom hrvatskih poduzetnika.

Jedna grupa pitanja koja smo pritom postavljali kandidatima bila je vezana i uz poslovno planiranje. Slušajući njihove odgovore, voditelj projekta, inače Irac, s bogatim poslovnim iskustvom u radu s malim i srednjim poduzetnicima, pitao je jednog od kandidata "Recite mi, postoji li u Hrvatskoj neka religija koja zabranjuje poslovno planiranje?". Naime od preko 100 kandidata s kojima smo razgovarali, bilo ih je vrlo malo (reda veličine 10-ak %) koji su imali bilo kakve poslovne planove. Naravno, još ih je manje bilo s dugoročnijim planovima za cjelokupno poslovanje. 

Slično je bilo i s pitanjima vezanima za strategiju. Doduše, većina je poduzetnika kada bismo ih pitali za strategiju, rekla da ju imaju, no rijetki su ju mogli i pokazati napisanu, jer ju "imaju u glavi". I vjerojatno imaju neku ideju o tome što bi htjeli postići, ali ta je ideja najčešće vrlo općenita i bez jesno definiranih ciljeva i pokazatelja uspjeha, pa kao takva nije dovoljno dobra za dugoročno usmjeravanje poslovanja.

I zaista, što je to što odvraća naše poduzetnike od dugoročnog promišljanja o vlastitom poslovanju, postavljanja dugoročnih mjerljivih ciljeva i planiranja aktivnosti koje će dovesti do njihovog ostvarenja? Razloga je vjerojatno puno i naravno teško je generalizirati, ali mislim da je svakako jedan od značajnijih razloga tome, općeniti nedostatak strukturiranih poslovnih znanja.

Kada u radu s klijentima "otvorim" temu strateškog planiranja, najčešći je odgovor – "Kako ja mogu znati što će se dogoditi sutra, a kamoli za šest mjeseci, godinu dana ili više?". I naravno, to nije moguće znati, ali se stvari mogu predvidjeti temeljem povijesnih podataka o kretanju poslovanja i očekivanja od budućeg razdoblja. Iz takvih se predviđanja generira plan, a koji onda služi kao alat za upravljanje poslovanjem. Pri tome valja imati na umu da je praktično nemoguće da će se sve planirane vrijednosti ostvariti sa 100%. Bit će tu i viših i nižih ostvarenja, no korist od planiranja proizlazi upravo iz toga da se, uz redovno praćenje ostvarenja plana, u slučaju da su ostvarenja znatno različita od plana, bilo to u pozitivnom ili u negativnom smjeru, može pravovremeno intervenirati u poslovanje i poduzeti korektivne aktivnosti.

Iako u početku malo skeptični prema potrebi za tim, kada im se koncept strateškog planiranja malo približi, poduzetnici s kojima sam radio su ga prihvaćali. Znam puno poduzetnika koji u svom poslovanju nisu primjenjivali strateško planiranje. Znam ih dosta koji ga i dalje ne primjenjuju. No ne znam niti jednog poduzetnika koji je počeo primjenjivati strateško planiranje, pa od njega kasnije odustao. Vjerojatno postoje dobri razlozi za to.

Nenad Buljan, MBA

 
Da li vam se svidio stručni tekst?
Prijavite se za redovito primanje obavijesti iz kontrolinga, financija i menadžmenta.