13. 01. 2015.
Strateško planiranje

Kao uvod u temu strateškog planiranja, želio bih ispričati jednu anegdotu. Radeći kao konzultant na IPA projektu SMEPASS II, tijekom 2014. godine sudjelovao sam u intervjuiranju i evaluaciji više od 100 prijava malih i srednjih poduzetnika za dodjelu besplatnih savjetodavnih usluga. Pri tome smo u tri kruga intervjuirali poduzetnike u Osijeku, Vukovaru, Slavonskom Brodu, Požegi, Virovitici, Bjelovaru, Varaždinu, Čakovcu, Puli, Rijeci, Zadru i Splitu. Vidjeli smo, znači, i razgovarali s reprezentativnim uzorkom hrvatskih poduzetnika.

Jedna grupa pitanja koja smo pritom postavljali kandidatima bila je vezana i uz poslovno planiranje. Slušajući njihove odgovore, voditelj projekta, inače Irac, s bogatim poslovnim iskustvom u radu s malim i srednjim poduzetnicima, pitao je jednog od kandidata "Recite mi, postoji li u Hrvatskoj neka religija koja zabranjuje poslovno planiranje?". Naime od preko 100 kandidata s kojima smo razgovarali, bilo ih je vrlo malo (reda veličine 10-ak %) koji su imali bilo kakve poslovne planove. Naravno, još ih je manje bilo s dugoročnijim planovima za cjelokupno poslovanje. 

Slično je bilo i s pitanjima vezanima za strategiju. Doduše, većina je poduzetnika kada bismo ih pitali za strategiju, rekla da ju imaju, no rijetki su ju mogli i pokazati napisanu, jer ju "imaju u glavi". I vjerojatno imaju neku ideju o tome što bi htjeli postići, ali ta je ideja najčešće vrlo općenita i bez jesno definiranih ciljeva i pokazatelja uspjeha, pa kao takva nije dovoljno dobra za dugoročno usmjeravanje poslovanja.

I zaista, što je to što odvraća naše poduzetnike od dugoročnog promišljanja o vlastitom poslovanju, postavljanja dugoročnih mjerljivih ciljeva i planiranja aktivnosti koje će dovesti do njihovog ostvarenja? Razloga je vjerojatno puno i naravno teško je generalizirati, ali mislim da je svakako jedan od značajnijih razloga tome, općeniti nedostatak strukturiranih poslovnih znanja.

Kada u radu s klijentima "otvorim" temu strateškog planiranja, najčešći je odgovor – "Kako ja mogu znati što će se dogoditi sutra, a kamoli za šest mjeseci, godinu dana ili više?". I naravno, to nije moguće znati, ali se stvari mogu predvidjeti temeljem povijesnih podataka o kretanju poslovanja i očekivanja od budućeg razdoblja. Iz takvih se predviđanja generira plan, a koji onda služi kao alat za upravljanje poslovanjem. Pri tome valja imati na umu da je praktično nemoguće da će se sve planirane vrijednosti ostvariti sa 100%. Bit će tu i viših i nižih ostvarenja, no korist od planiranja proizlazi upravo iz toga da se, uz redovno praćenje ostvarenja plana, u slučaju da su ostvarenja znatno različita od plana, bilo to u pozitivnom ili u negativnom smjeru, može pravovremeno intervenirati u poslovanje i poduzeti korektivne aktivnosti.

Iako u početku malo skeptični prema potrebi za tim, kada im se koncept strateškog planiranja malo približi, poduzetnici s kojima sam radio su ga prihvaćali. Znam puno poduzetnika koji u svom poslovanju nisu primjenjivali strateško planiranje. Znam ih dosta koji ga i dalje ne primjenjuju. No ne znam niti jednog poduzetnika koji je počeo primjenjivati strateško planiranje, pa od njega kasnije odustao. Vjerojatno postoje dobri razlozi za to.

Nenad Buljan, MBA